Može li itko probiti obranu velikoga Milana? Na terenu je odgovorio Slaven Zambata: zabio je za pobjedu plavih 1:0. Može li itko probiti obranu velikog Celtica? Na terenu je odgovorio Zambata: zabio je za pobjedu plavih 1:0. Kako probiti obranu neugodnih Rumunja za prolaz u četvrtfinale Kupa velesajamskih gradova? Na terenu je odgovorio Zambata: zabio je za pobjedu 1:0. Može li itko slomiti obranu Eintrachta i lansirati rezultatski preokret za plasman u finale? Na terenu je odgovorio Zambata: zabo je za vodstvo 1:0 i kasniji Dinamov veliki preokret i prolaz u finale.

Slaven Zambata, Dinamov kapetan, popularni „plavi devet“, omiljeni maksimirski centarfor, jedan je od glavnih junaka spektakularnoga lova na pokal Kupa velesajamskih gradova. U devet je nastupa šest puta tresao mrežu, vukao je momčad, lomio suparničke obrane kad se činilo da ih ne bi mogli probiti ni svi napadači svijeta zajedno.

Uostalom, i sam slijed Zambatinih pogodaka zorno ilustrira njegovu ulogu na putu prema pokalu. Zabio je pogodak Spartaku iz Brna u uzvratu u Zagreba i čime su plavi neutralizirali vodstvo Čeh(oslovak)a iz prvog dvoboja, u sljedećem je kolu zatresao mrežu Dunfermlinu u gostima u utakmici u kojoj su domaći ipak pobijedili sa 4:2, da bi potom sam dvaput proparao mrežu za Dinamovih 2:0 u Maksimiru i prolaz dalje. U dvama teškim dvobojima protiv čvrstoga i neugodnog Dinama iz Piteştija upravo je maksimirski „plavi devet“ zanjihao mrežu Rumunja za pobjedu 1:0 u gostima što je bilo dovoljno za četvrtfinale.

I upravo negdje u to vrijeme dolazi ona nesretna utakmica protiv Sarajeva… Između dvaju okršaja protiv Rumunja plavi su u kup utakmici odmjerili snage sa Sarajlijama. Zambata se u drugom poluvremenu sjurio u kazneni prostor gdje su ga, baš kad se spremao na udarac, „u sendviču“ presjekla dvojica braniča. Uslijedila je višemjesečna stanka zbog koje je propustio ne samo uzvrat protiv Rumunja već i oba četvrtfinalna okršaja protiv Juventusa.

No, zato je i povratak bio još slađi. I to kakav povratak! U uzvratnom je okršaju protiv Eintrachta u Zagrebu, kad su plavi lovili tri pogotka zaostatka iz prvog ogleda, upravo Zambata proparao mrežu za 1:0 u 14. minuti. Bio je to trenutak koji je posve „slomio“ Nijemce, trenutak koji je plavima ugradio „raketne motore“!

Zambata je još prije ozljede svojim plotunima „skinuo“ dva europska nogometna velikana. U dvoboju Mitropa kupa plavi su izbacili Milan. U Zagrebu je bilo 1:0, na San siru 0:0. U 54. minuti zagrebačkoga dvoboja , po silnom pljusku gdje su se golovi jedva i nazirali, Zambata je ščepao loptu, projurio kroz obranu i rasparao mrežu. Junak je bio i u prijateljskom dvoboju protiv Celtica u Glasgowu. I tada je zabio za pobjedu 1:0. Celtic je samo nekoliko mjeseci kasnije postao – europski prvak!

Slaven Zambata rođen je 24. rujna 1940. godine u Sinju, a prvi nastup za seniore Junaka upisao je sa 16 godina. Pobijedili su momčad Naprijeda iz Siska sa 8:2, a zanimljivo je da Zambata od tih osam pogodaka nije zabio nijedan.

– Bio sam impresioniran i nervozan – pojasnio je prisjećajući se tih dana.

Još dok je kao dijete natjeravao „krpenjaču“ po sinjskim ulicama, svi su ga zvali – dinamovac… Ljubav prema plavoj boji razbuktao mu je njegov prvi trener u Sinju, Branko Dragaš, raniji veliki navijač Gradjanskog. Malom je Slavenu pričao o nogometnim pothvatima Franje Wölfla, Ivana Jazbinšeka i brojnih drugih purgera…

Subina je htjela da mu upravo Jazbinšek bude prvi trener u Dinamu. U Maksimir je došao 1959. godine, nedugo nakon što je s Hajdukom bio na omladinskom turniru u San Remu. Zambata je, međutim, napustio Split i u silnoj želji da zaigra za Dinamo, zakucao na vrata u Haulikovoj gdje je u to vrijeme bilo sjedište kluba.

Bila je nedjelja, 30. kolovoza 1959., Dinamo se spremao za prvenstvenu utakmicu protiv Crvene zvezde u Maksimiru… Tadašnji je glavni tajnik Otto Hofmann poklonio Zambati dvije ulaznice za tu utakmicu i dogovorio trening dan kasnije.

– Sjećam se, došao sam do tajništva Dinama i rekao: ‘ja sam Slaven Zambata. Iz Sinja sam, igram u Junaku. Bio sam s Hajdukovim omladincima u San Remu, ali ne želim u Split. Ostao sam u Zagrebu jer mi je već dugo želja igrati u Dinamu – prepričavao je kasnije Zambata.

Nakon 15 dana probe vratio se u Sinj, a pet tjedana kasnije potpisao trogodišnji ugovor. U početku je vježbao pod Jazbinšekovim nadzorom, a priliku u prvoj momčadi pružio mu je trener Milan Antolković. Nakon što je, uz dobru igru, naglašenu prodornost i brzinu, postigao i pogodak u pobjedi protiv Borca s 4:3 u prijateljskoj utakmici u Banjoj Luci, Antolković ga je ubacio u polufinalnom kup dvoboju protiv Hajduka u veljači 1960. i tako već kao tinejdžer pomogao plavima na putu prema trofeju.

Premijerni prvenstveni nastup dočekao je u pobjedi protiv Splita, 1:0. Tadašnji je maksimirski napad doista zvučao dojmljivo: Lipošinović, Zambata, Jerković, Matuš, Pašić.

Nogometne je kibice zadivio i na turniru u švicarskoj Bellinzoni 1961. godine. Svjedoci su isticali da je bio nezadrživ, pun dinamike i akrobatskih skokova i svojim potezima oduševljavao publiku. Zablistao je i u pobjedi 5:1 protiv tada jakoga Ferencvarosa u Mitropa kupu. Postigao je dva pogotka…

– Čega se posebno rado sjećam? Uf… Pored finala Kupa velesajamskih gradova 1963. i osvajanja pokala četiri godine kasnije, pa golova Milanu i Celticu, sjećam se i hat-tricka u pobjedi protiv Hajduka u finalu Kupa, pa tri gola protiv Partizana kad smo ga u kupu nadigrali sa 7:2, dva gola u finalu Kupa protiv Budućnosti 1965., pobjede protiv Crvene zvezde 6:0… – istaknuo je Zambata.

Kad su u ljeto 1964. godine Dražan Jerković i Željko Matuš otišli u vojsku, Zambata je s nepune 24 godine postao najmlađi kapetan u dotadašnjoj klupskoj povijesti. On sam je, pak, na služenje vojnoga roka krenuo nakon osvajanja Kupa velesajamskih gradova.

Nakon 10 godina provedenih u Maksimiru, dvije je igrao u belgijskom Waregemu zajedno s Marijanom Brnčićem.

Izvjestitelji su ga nazivali „klasičnim plavim devet“, centarforom, golgeterom, pucačem, kapetanom… Zanimljivo je, međutim, da mu je jedna od glavnih odlika bila – ostajanje na nogama i nakon grubih prekršaja. Nikad nije želio odglumiti jedanaesterac, a čak bi i prilikom teških, grubih klinčeva i nasrtaja suparničkih braniča uvijek gledao kako ostati na nogama što je pojasnio na zanimljiv način: „To sam činio ili zato što nisam znao pasti ili zato što je to bilo muški.“

S Dinamom je, dakle nastupio u finalu KVG-a 1963., četiri godine kasnije i osvojio pokal, a pritom dohvatio i četiri naslova pobjednika Kupa: 1960., 1963., 1965. i 1969.

Za jugoslavensku je reprezentaciju odigrao 31 utakmicu i postigao 21 pogodak. Bio je i kapetan olimpijske selekcije na OI 1964. u Rimu. U Zagrebu je diplomirao na pravnom fakultetu.

Slike