Neki su ga izvjestitelji toliko cijenili da su ga smatrali – možda najboljim desnim bekom u Europi. Oni umjereniji smatrali su ga – najboljim bekom u Jugoslaviji. Rudolf Cvek naprasno je, u naponu svoje forme, morao prekinuti karijeru. Baš u trenucima kad je igrao svoj najbolji nogomet, kad su ga mediji smatrali najboljim braničem u cijeloj ligi i kad je imao otvoreno mjesto u udarnoj postavi reprezentacije, Cvek je zaradio tešku ozljedu koljena nakon koje je dvije godine pokušavao pronaći način kako se vratiti na teren.

Ozlijedio je meniskus na uzvratnoj utakmici 3. kola Kupa pobjednika kupova protiv njemačkoga Schalkea u Gelsenkirchenu na proljeće 1970. godine. Uspio je zaigrati još samo na kup utakmici protiv zagrebačkog Metalca u studenom 1971. i time je označio završetak karijere.

Cvek je rođen 17. studenoga 1946. godine u Novom Marofu, prošao je Varteksovu nogometnu školu, a s 19 godina i debitirao za prvu momčad. U Dinamu je bio od 1965. godine odigravši 155 natjecateljskih utakmica. S plavima je, uz Kup velesajamskih gradova, osvojio i jugoslavenski Kup 1969.

Blistao je u tandemu s Brankom Gračaninom s koji je činio možda najbolji bekovski par u bivšoj državi, slično kao ranije Belin i Braun. Krasili su ga sjajna tehnika i brzina kao i munjevita transformacija iz obrane u napad što je činio mirno i rutinerski. Karijeru je, dakle, završio s nepune 24 godine.

Kasnije se posvetio trenerskom poslu, poglavito radu s mladima. Većinu je svoje trenerske karijere proveo u Dinamovoj nogometnoj školi. Tako je, primjerice, upravo Cvek bio prvi trener Zvonimiru Bobanu kada se priključio Dinamovu pionirskom uzrastu.

Rudolf Cvek preminuo je 27. studenoga 2005. godine.