Džentlmen našeg nogometa. Tako su Rudija Belina nazivali mediji, navijači, tim mu riječima tepali i suigrači, ali i suparnici. Nogometni esteta koji se u karijeri okušao u gotovo svim ulogama osim vratarskoj. Još u doba kad je igrao u središtu obrane lopte je oduzimao elegantno, bez prekršaja.
Rođen u Zagrebu 4. studenoga 1942. godine kao najmlađi od trojice braće. Najstariji, Roland, relativno je rano završio karijeru, dok je Bruno bio jedna od nogometnih zvijezda tadašnje lige i prvi Rudijev sportski, ai i životni uzor. Nažalost, Bruno Belin s nepune je 33 godine stradao u prometnoj nesreći.
Rudi je, nakon „treniranja“ s krpenjačom po livadama organizirani nogomet počeo igrati u zagrebačkom Jedinstvu gdje se učlanio 1957. godine zajedno s polovicom svojih prijatelja iz razreda. Prvi mu je trener bio Koka Posenjak, nekadašnji ekonom HAŠK-a i raniji maratonac. Belin je želio igrati napadača, ali u tri godine provedene u Jedinstvu promijenio je gotovo sve uloge. Dinamo ga je zamijetio na turniru republika u Tuzli gdje je Rudi blistao u dresu hrvatske omladinske reprezentacije igrajući na mjestu lijevoga halfa. Taj mu je turnir ujedno otvorio vrata i državne omladinske vrste.
Još su to rano doba, kao junior, isticao sjajnim izvođenjem jedanaesteraca i slobodnih udaraca koji su mu bili svojevrsni zaštitni znak u cijeloj karijeri. Tehniku izvođenja kaznenih udaraca preuzeo je promatrajući Vladimira Čonča.
– Ja sam toliko automatizirao jedanaesterac da mi je to bio udarac ‘lijevom rukom’. Ipak, moja su strast bili ‘slobodnjaci’ – povjerio se Belin.
Po dolasku u Maksimir prvo je igrao za drugu momčad plavih, a pozive na treninge ili utakmice udarnoga sastava shvaćao je kao veliku nagradu. No, s veseljem se vraćao nastupati i za drugu momčad.
U prvoj je momčadi igrao na mjestu halfa, potom povučenu spojku, kasnije desnoga braniča pa zadnjeg veznog… U počecima svoje maksimirske karijere ustalio se na mjestu desnoga beka gdje je uskočio odlaskom Josipa Šikića.
Najbolje se, prema vlastitome priznanju, osjećao u ulozi čistača. U sezoni 1963-’64. imenovan je najboljim igračem Jugoslavije u izbornu dnevnika Sportske novosti. U anketi u kojoj je sudjelovao 3231 član Dinama izabran je najboljim igračem u 1964. godini. Za Belina je glasao 2803 člana, dok je drugoplasirani Slaven Zambata dobio 242.
Odlikovao se mirnom i elegantnom igrom, bez najmanjih naznaka nervoze.
– Ne sjećam se utakmice koja bi me impresionirala u toj mjeri da sam imao tremu – znao bi reći Belin.
U ožujku 1966. otišao je u vojsku, a momčadi se priključio u proljetnom dijelu natjecanja 1967. uoči povijesnih dvoboja protiv Juventusa u četvrtfinalu Kupa velesajamskih gradova. Prvi mu je povratnički nastup bio u prvenstvenoj utakmici protiv Veleža u Zagrebu u kojoj je i postigao pogodak. Ipak, gosti su uspjeli osvojiti bod.
A, kakav je to samo povratak bio! U uzvratu je u Zagrebu protiv Juventusa, sredinom drugoga dijela, izveo slobodan udarac, malo lijevo ispred kaznenoga prostora… Lopta je tek za koji centimetar prohujala pored vrata. Ali, zato je „radar“ bio ispravan desetak minuta kasnije. Ponovno su plavi izveli slobodan udarac, i to gotovo na istom mjestu. Belin je proparao rašlje. Plavi su pobijedili 3:0.
Vjerojatno najvažniji pogodak u karijeri postigao je u mitskoj uzvratnoj utakmici protiv Eintrachta u Zagrebu gdje su lovili tri pogotka zaostatka iz prvoga okršaja. I upravo je Belin, udarcem s bijele točke u produžetku, u 102. minuti, hladnokrvno zatresao mrežu za konačnih 4:0 i povijesno slavlje.
Po završetku igračke karijere Belin je bio i prvi trener plavih. Udarnu je momčad vodio u tri mandata: u sezoni 1977-’78., potom u kolovozu i rujnu 1983. te u završnici sezone 1989. Bio je izbornik iračke reprezentacije 2002. godine pri čemu je posebnu pažnju javnosti privukao dvoboj protiv Irana na čijoj je klupi sjedio Miroslav Ćiro Blažević. Bein je, ujedno, 1982. godine bio Blaževićev asistent u pohodu plavih ka naslovu prvaka.
U Dinamu je igrao 1959. do 1970. i pritom igrao u dva finala Kupa velesajamskih gradova: 1963. ih je pobijedila Valencia dok su 1967. osvojili trofej. Belin je s plavima dohvatio i pokal pobjednika Kupa 1963., 1965. i 1969).
U Dinamu je odigrao 270 natjecateljskih utakmica postigavši 44 pogotka. Nastupao je i za belgijski Beerschot od 1970. do 1974..
Za jugoslavensku je reprezentaciju odigrao 29 utakmica uz šest postignutih pogodaka.
Slike
