Premijerna sezona u Dinamu ujedno je bila i vrhunac njegove karijere. Miljenko Puljčan ipak se nije lansirao u nogometnu orbitu na onakav način kakav su sugerirale početne kritike. U prvu je momčad zakoračio kao jedan od najdarovitijih izdanaka u svojoj generaciji, bio je sjajan tehničar, krasio ga je odličan pregled igre, točna proigravanja… Imao je odlike koje su sugerirale iznimno visoke domete.
Iako je, sukladno svojem igračkom profilu, mogao gravitirati ofenzivnom dijelu veznoga reda, najčešće je preuzimao ulogu korektora, igrača zaduženoga za razgrađivanje suparničkih akcija. Tako je, primjerice, i u mladoj momčadi, pod vodstvom trenera Ivana Oskara Jazbinšeka, igrao pomagača što je u tadašnjoj terminologiji označavalo stopersko mjesto.
Blistavim izdanjima u Dinamovu juniorskom sastavu izborio je mjesto u omladinskoj reprezentaciji, a prvu priliku u udarnoj momčadi dobio je u travnju 1964. s nepunih 18 godina. Trener Milan Antolković uvrstio ga je u početnu postavu u dvoboju osmine finala Kupa u pobjedi protiv Rijeke u Maksimiru sa 5:1. Puljčan je igrao svih 90 minuta.
Iako mu je to bio jedini službeni nastup u toj natjecateljskoj godini, predstavljao je tek uvertiru u blistavu novu sezonu. Početak je bio gotovo kao u snovima. U svojem prvom nastupu u prvenstvenoj utakmici Puljčan je ujedno i – zatresao mrežu. Bilo je to odmah na otvaranju sezone, u pobjedi protiv nikšićke Sutjeske sa 6:0 u prvom kolu. Kasnije je zabio i jedini gol u Dinamovoj pobjedi 1:0 protiv Veleža u Mostaru…
U toj je istoj sezoni Puljčan bio jedna od važnih karika na Dinamovu putu ka osvajanju pokala pobjednika Kupa. Odigrao je svih pet utakmica uz maksimalnu minutažu. Tako je, primjerice, imao veliki doprinos u pobjedama protiv Partizana u Zagrebu s 3:0 u osmini finala pa 2:0 protiv Crvene zvezde na beogradskoj Marakani u polufinalu te, naposljetku, i u samome finalu protiv Budućnosti kad su Zagrepčani slavili 2:1.
Zapažen je bio i u europskim dvobojima. Dinamo je u dvobojima Kupa pobjednika kupova izbacio grčki AEK, potom ne bio bolji i od rumunjske Steaue da bi ga u četvrtfinalu u tvrdoj i teškoj borbi zaustavio Torino. Unatoč obećavajućih 1:1 iz prvoga dvoboja u Italiji, plavi su ipak pokleknuli u uzvratu u Maksimiru gdje su Talijani slavili s 2:1. Zanimljivo, jedina europska utakmica koju je Puljčan propustio upravo je ova zadnja u kojoj se Torino osladio pobjedom u Zagrebu.
Nakon ovakvih je epizoda proglašen za drugoga najtalentiranijeg mladog nogometaša u Jugoslaviji, odmah iza – Dragama Džajića. Štoviše, sljedeće je sezone, na proljeće 1966. godine, sudjelovao u rekordnoj pobjedi plavih protiv Džajićeve Crvene zvezde sa 6:0.
Miljenko Puljčan rođen je 1. srpnja 1946. u Zagrebu, u Maksimiru je, nakon juniorskoga staža, proveo tri pune sezone pri čemu mu se piše osvajanje Kupa velesajamskih gradova te trofej pobjednika Kupa 1965. U Dinamu je igrao do 1967. nakon čega je nastupao za Zagreb, Borac iz Banje Luke, sisačku Segestu i zagrebački Metalac.
