Kakav li je to samo paradoks: dvojica velikih prijatelja, kumovi, imenjaci, suigrači, ubojiti ofenzivni tandem i u juniorima i u seniorima, dvojac koji je rušio suparničke obrane, junaci Dinamova puta prema osvajanju Kupa velesajamskih gradova, a… U tom natjecanju nisu igrali zajedno! Marijan Novak blistao je protiv Dunfermlinea, Dinama iz Piteştija, Juventusa, Eintrachta… Marijan Čerček u to je doba plesao u juniorima. Ali, zato je Čerček zaigrao u finalu i proparao mrežu Leeds Uniteda! Novaka nije bilo u finalu…

Novak i Čerček zajedno su stasali kroz maksimirsku nogometnu školu gdje su bili ubojiti tandem. Popularni je Čera tada igrao centarfora, a Majo ili Maus, kako su ga od milja zvali suigrači po Mickeyju Mouseu, ordinirao je na desnom krilu. Kasnije, kad su se napokon spojili i u seniorskoj konkurenciji, zamijenili su uloge – Čerček je jurio desnim krilom, a Novak „okupirao“ sredinu kaznenoga prostora.

Iako je na Dinamovu putu prema pokalu KVG-a igrao krilnoga napadača, Novak je u dvjema ključnim akcijama, u trenucima kad se odlučivao put prema polufinalu u finalu, mrežu tresao stilom klasičnoga centarfora: snažnim udarcem glavom.

Prvo je, uzvratnom četvrtfinalnom okršaju protiv Juventusa, kad je Dinamo imao obećavajućih 2:2 iz prvoga ogleda, već na samome otvaranju prorešetao talijansku mrežu. Igrala se četvrta minuta kad je Marijan Brnčić projurio lijevom stranom, zavrnuo na „drugu stativu“, a Novak glavom pogodio za 1-0. Plavi su na kraju slavili s dojmljivih 3:0.

Najvažniji trenutak u Novakovoj karijeri, jedan od važnijih i u cijeloj klupskoj povijesti, svakako je furiozni početak uzvratne polufinalne utakmice protiv Eintrachta u Zagrebu. Dinamo je lovio tri pogotka zaostatka, a u razmaku od samo stotinjak sekundi ošamutio je grogiranoga suparnika s dva brzopotezna pogotka. Onaj drugi bio je – Novakov. Prvo je Krasnodar Rora u 14. minuti centrirao, a Slaven Zambata glavom pogodio za 1:0, da bi praktički u sljedećem napadu opet Rora zavrnuo u kazneni prostor, a ovajput Zambatu“odglumio“ Novak i, također glavom, zabio za 2-0 i najavu juriša koji je na kraju završio s četiri pogotka u njemačkoj mreži i furiozan ulazak u finale…

No, priča o Novakovu „glumljenju Zambate“ nije tek stilska figura. Novak je silom prilika igrao na desnom krilu, neovisno o tome što je na toj poziciji blistao i u juniorima. Njegova je prava uloga, njegov izvorni igrački profil, upravo bio naslonjen na dres s brojem devet. Onaj Zambatin…

Stručnjaci su tada isticali da je Novak bio blizu onome što se tražilo od tada moderne devetke: trku, ustrajnost, pokretljivost, remplanje s braničima, razvlačenje suparničkih linija, brzinu, probojnost, snažan udarac. Na krilu se čak pomalo znao i „izgubiti“ jer bi uvijek gravitirao sredini, nerijetko bi utrčavao prema petercu… Na toj mu je poziciji nedostajalo prostora, izravnih duela u sredini terena, nije imao toliko prilika pokazati udarac, iskoristiti sjajan skok… Imao je toliko visok odraz da je, kako su pojašnjavali treneri, znao čak i prsima nadvisiti suparnike! Ipak, u svrhu napada nije mogao igrati jer je ondje blistao Zambata.

Doduše, krasile su ga i one osnovne odlike krilnoga igrač: bio je osica koja u hipu pobjegne, probije se kad se suparnik najmanje nada. S druge strane, prigovarali su mu da je malo brzoplet i da mu nedostaje koncentracije u završnici.

Kako god, Novak je bio jedan od atletski najkompletnijih Dinamovih igrača, a trener Zlatko Čajkovski čak ga je uspoređivao sa slavnim Gerdom Müllerom.

Maksimirski „plavi sedam“ ili „plavi devet“, kako više volite, među Dinamove je juniore došao iz Trešnjevke, iste one u kojoj su karijeru gradila još trojica regruta iz slavne 1967. godine: Branko Gračanin, Marijan Brnčić i Hrvoje Jukić.

I odmah je kliknuo s – Čerčekom. Bili su tandem koji je svima punio mreže. U prvu je momčad uskočio prije svojega kuma. Bilo mu je 19 kad je zaigrao za prvu momčad, i to upravo na mjestu desnoga krila. Tek je Zambatinim odlaskom u vojsku, i to neposredno nakon osvajanja KVG-a, preuzeo devetku.

Prvi je put, kao standardni „plavi devet“, osvanuo na utakmici protiv Sarajeva ujesen 1967. S Čerčekom je, kako su pisali izvjestitelji, već tada činio dinamičan stroj koji manevrira na velikom prostoru, konstantno mrvi otpor suparnika, a iznenađuje ga na svim pozicijama. Za svoju je izvedbu ocijenjen osmicom.

Ubrzo je potom postigao i tri gola niškom Radničkom čiju je mrežu čuvao reprezentativac Knežević. Uslijedile su i dvije efektne asistencije Čerčeku i Gutzmirtlu ta pobjedu protiv Crvene zvezde 2:0.

Novak je, primjerice, uz Gorana Vlaovića, igrač s najviše postignitih pogodaka za Dinamov u jednoj europskoj utakmici. Zabio je četiri portugalskom Barreirenseu u pobjedi 6:1 u uzvratu KVG-a ujesen 1970. Vlaović je isto toliko zabio Tofti s Farskih Otoka u pobjedi 6:0, također u Maksimiru, u pretkolu Lige prvaka ujesen 1993.

Marijan Novak rođen je 2. listopada 1947. u Zagrebu, s Dinamom je, uz osvajanje KVG-a, dohvatio i pokal pobjednika Kupa 1969. Upisao je i jedan nastup za jugoslavensku reprezentaciju. Za Dinamo je igrao do 1973., a potom proveo dvije sezone u Münchenu 1860.

Slike