Ako su Juventusovi igrači nakon četvrtfinala priznali da ih je „pomeo zagrebački ciklon“, onda možemo reći da je u središtu vrtloga bio – Hrvoje Jukić. Usred Torina je zabio oba pogotka plavih, za 1:1 i potom za vodstvo 2:1, nakon čega su domaći ipak uspjeli izjednačiti u samoj završnici. U uzvratu je u Zagrebu također priredio „nered“ talijanskoj obrani, prvo je asistirao za drugi pogodak, a kasnije izborio jedanaesterac kojega je Belin pretvorio u konačnih 3:0.

Zbog ozljede je, međutim, morao propustiti polufinalne i finalne okršaje, ali do tog je trenutka bio jedan od glavnih motora plavoga mlažnjaka. Uostalom, Jukić je bitnu ulogu odigrao još na otvaranju natjecanja kad je u uzvratu u Zagrebu postigao pogodak Spartaku iz Brna za konačnih 2:0. Taj je gol odveo utakmicu u produžetak, a plavi su prolaz izborili ždrijebom – bacanjem novčića.

Hrvoje Jukić rođen je 1. kolovoza 1938. godine u Splitu, prošao je Hajdukovu nogometnu školu gdje ga je vodio proslavljeni trener bijelih, Luka Kaliterna. Nakon juniorskoga je staža ipak napustio Split uputivši se u Zagreb. Prethodno je ipak odigrao dvije službene utakmice za prvu momčad bijelih. Nastupao je čak za tri zagrebačka kluba: prvo za Lokomotivu, potom Trešnjevku i, naposljetku, Dinamo.

Dolaskom u Maksimir preuzeo je ulogu graditelja igre.

U Maksimir je došao na ljeto 1966. godine zajedno s Marijanom Brnčićem, a obojica su u trešnjevačkom dresu činili čvrsti obrambeni bedem. Doduše, Jukić je u sastavu zelenih igrao i halfa, spojku, čistača… Dolaskom u Maksimir preuzeo je ulogu graditelja igre, dirigenta momčadi. A, upravo je on, dakle, dirigirao plavim orkestrom u Torinu gdje je dvaput proparao mrežu. U uzvratu je, pak, svojim prodorom inicirao pogodak za 2:0 kojega je „potpisao“ Zlatko Mesić da bi potom izborio prekršaj na rubu kaznenoga prostora nakon čega je Rudi Belin iz slobodnoga udarca zabio treći Dinamov gol Talijanima.

Jukić je bio iznimno opasan, nezgodan i nepredvidljiv igrač, iznimno je znao namučiti suparničke obrane, ali katkad je, svojim osebujnim potezima znao namrštiti lica i vlastitim navijačima. Uostalom, novinari su ga tada znali opisati i ovakvim riječima: – Ako situacija diktira da se lopta dijagonalom produži na najmanje opasnu daleku stranu, Jukić će ju vratiti golmanu upravo ispred nosa protivnika. Ne tražite nešto očekivano u njegovom potezu.

Za plave je odigrao 39 utakmica i postigao 13 pogodaka. Nakon Dinama nastupao je za francuski Valenciennes, ljubljansku Olimpiju i austrijski Sturm. Po završetku je igračke karijere trenirao Zagrebačke plave i Trešnjevku. Preminuo je 2006. godine.