U to vrijeme nije postojao europski Superkup, nije bilo odmjeravanja snaga osvajača Lige prvaka i Europske lige, ali – kao da jest. Bio je to svojevrsni „futuristički ili proročanski superkup“ – ogled suparnika koji su upravo u nastavku te iste sezone, dakle nekoliko mjeseci kasnije (!), osvojili dva velika europska pokala: Celtic je podignuo pehar Kupa prvaka, a Dinamo Kupa velesajamskih gradova. Točno na današnji dan prije pola stoljeća, 7. veljače 1967. godine, Celtic je na svom Parkheadu, kultnom Celtic Parku, u prijateljskom dvoboju ugostio Dinamo. Ugostio i – izgubio. Plavi su, unatoč brojnim škotskim napadima, na kraju ipak slavili pogotkom Slavena Zambate.

Tih je dana na europskoj nogometnoj sceni upravo kretao proljetni dio natjecanja. Zagrepčane je nepuna dva tjedna kasnije čekao ogled protiv njihova imenjaka iz rumunjskog Piteştija u osmini finala Kupa velesajamskih gradova da bi nakon toga uslijedio „uragan“ protiv Juventusa, Eintrachta i Leeds Uniteda. Celtic se, pak, spremao za četvrtfinale Lige prvaka tri tjedna kasnije gdje mu je suparnik bila tada snažna novosadska Vojvodina.

U prethodnom su kolu Škoti nadigrali francuski Nantes s dvaput po 3:1 u dvobojima u kojima je za „kanarince“ zaigrao i kasniji proslavljeni francuski izbornik Henri Michel kao i Vladica Kovačević, jedna od tadašnjih zvijezda jugoslavenskog nogometa, igrač kojega je u orbitu lansirao trener Florijan Matekalo, raniji popularni nogometaš Gradjanskog.

Dinamo je na neki način već bio „zagrijan“ za dvoboj protiv Celtica jer mu je prethodni suparnik u Kupu velesajamskih gradova također bio – škotski predstavnik. Plavi su u drugom kolu, krajem listopada i početkom studenoga 1966. godine, preskočili Dunfermline zahvaljujući pogocima u gostima. U Škotskoj je bilo 4:2  za domaće pri čemu je dva pogotka postigao kasniji znameniti trener Sir Alex Ferguson, dok je u uzvratu bilo 2:0 za plave…

Kako god, Celticov je trener, popularni Jock Stein, protiv Dinama postavio tada novu i pomalo revolucionarnu formaciju 3-4-3. Da bi što bolje priviknuo igrače na novi sustav, naredio im je da na stadion dođu čak četiri sata ranije kako bi održali i poseban – taktički trening.

Utakmica je prvotno predviđena za 8. veljače, ali je uslijed nevremena u Škotskoj, zbog čega je promijenjen termin i nekih prvenstvenih i kup utakmica, i taj prijateljski dvoboj pomaknut dan ranije. Celtic je od početka pritisnuo maksimirsku obranu, Chalmers, Lennox i Gemmell, a posebice Johnstone u drugom dijelu, stvarali su prilike, ali Dinamova je obrana na čelu s vratarem Zlatkom Škorićem, bravuroznim reakcijama uspijevala „bekendirati“ napade. Štoviše, škotski su mediji kasnije baratali izrazom „splendid Dinamo defence“, „veličanstvena Dinamova obrana“.

Unatoč škotskim napadima, Zagrepčani su u 79. minuti bili na pragu pobjede. Nakon Rorina ubačaja slijeva, lopta je preletjela vratara Simpsona, ali pritom i iznenadila Slavena Zambatu koji je bio sam pred vratima. Umjesto u praznu mrežu, loptu je glavom poslao pored vrata. Vidjevši ovakav promašaj, maksimirski je trener Branko Zebec refleksno poskočio s klupe i udario glavom u betonski krov kućice za rezervne igrače. Pritom je zaradio i dva šava. Ipak, Zambata se iskupio tri minute prije kraja.

Nakon škotskoga protunapada Škorić je dohvatio loptu i odmah je proslijedio Stjepanu Lamzi, koji je dugim dodavanjem proigrao Zambatu… Maksimirski je „plavi devet“ povukao Dinamov napad, pronašao Krasnodara Roru, koji se sjurio u kazneni prostor, ali pritom naletio na dvojicu čvrstih škotskih stopera. Rora je, međutim, u padu uspio ponovno dohvatiti loptu, poslati povratnu Zambati koji ju je s ruba kaznenoga prostora plasirao u kut za pobjedu plavih. Bio je to tek drugi Celticov poraz u dotadašnjem dijelu sezone!

Škotskoga je trenera Steina na toj utakmici posebno zadivio maksimirski vratar Zlatko Škorić i bio je uporan u namjeri da ga dovede na Celtic Park. Nakon neuspješnoga prvog pokušaja Stein je Škorića želio dovesti i godinu kasnije, u ožujku 1968.

– Ivan Šibl i ja došli smo na razgovor u Nogometni savez Jugoslavije u pola dva popodne – prisjeća se Škorić.

– U to je vrijeme postojala mogućnost da igrač ode u inozemstvo, a da vojsku odsluži naknadno. U razgovoru s predsjednikom Saveza Šibl kaže: ‘Došli smo vidjeti kakva je mogućnost da ‘mali’ ode van, ima lijepu ponudu pa da ga pustimo.’ A, predsjednik Saveza veli: ‘Ljudi moji, pa što niste došli pola sata ranije! Sad je pola dva, a mi smo prije 20 minuta donijeli odluku da nijedan igrač ne može u inozemstvo prije 28. godine’. Zamislite vi to!“

No, Škorić podsjeća da ga je Stein zvao u Cetic i nakon odsluženoga vojnog roka.

– Da, čekao me. Dogovorili smo razgovor u Londonu, došao sam s dvojicom ljudi, s jednim prijateljem i zastupnikom… Moj zastupnik pita Steina: ‘Recite, koliko vi možete platiti?’ Stein veli 5.000 funti. Ovaj se okrene prema meni i kaže: ‘On nas zafrkava, zar samo 5.000 funti?’ Tada se obrati Steinu i kaže: ‘To je nama premala svota’. Stein objasni da više od toga Celtic ne može dati, digne se, pruži ruku i doviđenja. Nešto više od godinu dana kasnije susretnem Steina na aerodromu u Amsterdamu. On je putovao sa Celticom, ja sa Stuttgartom. Tada mi kaže: ‘Na onaj ste sastanak došli s pogrešnim ljudima. Zašto? Gledajte, ja sam vam u tom trenutku nudio najveću plaću koju je itko imao u Celticu: 5.000 funti tjedno.’ Pazite, tjedno! A, ovaj moj je valjda mislio mjesečno ili čak godišnje… – prepričao je Škorić.