Udarac mu je imao snagu projektila, ali ipak je odustao od uloge napadača. Ivica Kiš jedan je od onih maksimirskih „all-round“ ofenzivaca koji su plotune lansirali s različitih dijelova terena.

– Uh, sjećam ga se s treninga! Kako su mi se samo dlanovi znali zacrvenjeti nakon njegovih udaraca – provukao je Kišev tadašnji suigrač, proslavljeni maksimirski vratar Zlatko Škorić.

Ivica Kiš rođen je 9. rujna 1943. godine u Valpovu, a u Dinamo je došao 1965. sa statusom najboljega strijelca osječke zone. Prošao je „filtere“ u niželigašima Petrijevcima, Valpovu i, naposljetku, Belišću iz kojega se i vinuo prema Maksimiru.

Još je u juniorskim danima bio izraziti napadač, a kako je bio pomalo krhke građe, što mu je otežavalo ulogu „sidraša“ u suparničkom kaznenom prostoru, bio je primoran usavršiti udarce s gotovo svih pozicija. Slobodne je udarce, primjerice, u to rano doba izvodio bosonog pa je čak četiri puta imao palac u – gipsu.

Vježbe i naporan rad doveli su ga, dakle, do statusa najboljega strijelaca osječke zone što mu je i otvorilo Dinamova vrata. Igrao je na svim pozicijama u napadu, od lijevoga krila, preko ofenzivnoga veznog, centarfora do desnoga krila. Ipak, najviše je, kako je sam tvrdio, volio igrati „desetku“ – lijevu spojku. Upravo je zbog napornih vježbanja udaraca iz daljine, a samim time i kretnji između suparničke obrane i veznoga reda, postao poznat po istančanom osjećaju za utrčavanje u prazan prostor. Vrebao je „iz prikrajka“ i prijetio snažnim plotunima.

Uostalom, nedugo po dolasku u Dinamo zadivio je suigrače i trenere sjajnom izvedbom u prijateljskoj utakmici protiv Trešnjevke kad je postigao čak pet pogodaka. Ipak, kad biste ga pitali u čemu je, po dolasku u Maksimir, bio najuspješniji, šaljivo bi i skromno dobacio: – Po pogađanju stativa!

Kiš je podjednako dobro igrao s objema nogama iako je, primjerice, imao nešto snažniji udarac ljevicom. Zanimljivo, kao junior je pucao samo desnom, ali toliko je uporno uvježbavao udarac lijevom nogom da mu je vremenom postao snažniji od šuta „osnovnom“ nogom, desnicom.

Kiš se posebno skladno nadopunjavao s Krasnodarom Rorom na lijevoj strani maksimirske napadačke linije. Navijači ga uvelike pamte po dvama pogocima u rekordnoj pobjedi protiv Crvene zvezde u prvenstvenoj utakmici u Maksimir, 6:0. Štoviše, najviše je blistao upravo protiv „crveno-bijelih“. Tako je, primjerice, zabio oba pogotka u pobjedi 2:1, bio je strijelac drugoga gola u atraktivnoj utakmici na beogradskoj Marakani kad su plavi pobijedili 3:2…

Kiš je u Dinamu igrao od 1965. do 1970. godine odigravši 111 natjecateljskih utakmica uz 33 postignuta pogotka. S plavima je, uz Kup velesajamskih gradova, osvojio i pokal pobjednika Kupa 1969. Nakon završetka je igračke karijere živio i radio u Njemačkoj gdje je preminuo 2007. godine.