Bio je junak Dinamova pohoda prema pokalu Kupa velesajamskih gradova, maestralna izvedba u objema finalnim utakmicama protiv Leeds zadivila je i britanske medije koji su posebno hvalili maksimirsku obranu ističući i Blaškovića.
Popularni Šiljo, kako su ga od milja prozvali suigrači, u Dinamo se zaljubio još kao devetogodišnjak u rodnom Slavonskom Brodu gdje je u djetinjstvu „haklao“ nogomet na obližnjim poljanama i školskim dvorištima. Kad je Blaškoviću bilo devet godina Dinamo je osvojio naslov prvaka, a nakon pobjede plavih u zadnjem kolu protiv Lokomotive sa 6-0, ulicama Slavonskog Broda defilirali su navijači s plavim transparentima, slikama igrača, s povicima „plavi, plavi“… Na krilima takve atmosfere Blašković je postao veliki Dinamov navijač i tada nije ni slutio da će na kraju biti jedan od junaka maksimirske povijesti.
Rođen je 5. srpnja 1945. u Slavonskom Brodu, a od najranijih je dana igrao u obrani. Štoviše, tu je ulogu zavolio gledajući trojicu svojih idola, redom Dinamovih igrača – Ivice Horvata, Tomislava Crnkovića i Vlatka Markovića.
Počeo je u BSK-u, današnjoj Marsoniji, maštajući da će nositi Dinamov dres s brojem pet. Neposredno prije nego što mu je stigao poziv iz Maksimira, Blašković je bio pred potpisom ugovora za Zagreb. U Dinamo je došao 1966. godine i ostao cijelo desetljeće upisavši 294 natjecateljskih nastupa.
Činio je sjajan tandem s nezaboravnim Mladenom Ramljakom. Bio je visok i čvrst branič, uvijek štitio leđa drugima, jak u duelima i igri glavom, miljenik suigrača i navijača… Upravo je zbog svoje požrtvovne igre znao imati dulje pauze zbog ozljeda.
U povijesnom je finalu protiv Leedsa zadivio i suparničke igrače i britanske medije. Uostalom, Leedsov je proslavljeni vezist Mike O’Grady tada istaknuo: – Ne znam kako svladati Ramljaka i Blaškovića. Njih dvojica ne znaju što je pogreška.
Blašković je s Dinamom, uz Kup velesajamskih gradova, osvojio i jugoslavenski Kup 1969.
Po odlasku iz Maksimira igrao za Croatiju iz Toronta. Za jugoslavensku je reprezentaciju upisao jedan nastup.