Moći će našem Del Solu samo staviti – soli na rep. Tako su otprilike razmišljali talijanski nogometaši i gotovo kompletna javnost uoči četvrtfinalnih okršaja protiv Dinama. Prolaz u polufinale Kupa velesajamskih gradova već je gotovo bio „uknjižen“, a silan optimizam temeljen je na doista dojmljivom podatku: Juventus je u prvih pet utakmica, dakle u početna tri kola, postigao 15 pogodaka. U prosjeku je zabijao tri gola po utakmici. I pritom mu je tek portugalska Vitoria Setubal uspjela jednom zatresti mrežu, i to u utakmici u kojoj su Torinezi glatko pobijedili 3:1. Istina, izgubili su uzvratni dvoboj trećega kola u gostima protiv škotskoga Dundee Uniteda, ali tih 1:0 bila je suviše skromna pobjeda da bi Škoti mogli razmišljati o prolazu jer Juve ih je u prvom dvoboju „pomeo“ s 3:0.

U takvom, slavljeničkom ozračju, puni samopouzdanja nabildanog uvjerljivom statistikom, dobrom i efektnom igrom, blistavim izvedbama svjetskih zvijezda, Juventus je čekao četvrtfinalne okršaje protiv Dinama.

I tko je tada mogao vjerovati da će na kraju – Del Sol tražiti sol?! Jer, upravo je Luis del Sol, proslavljeni španjolski reprezentativac i tada jedna od najvećih zvijezda svjetskoga nogometa, jedino mogao „staviti soli na rep“ Hrvoju Jukiću. Sjajni maksimirski vezist, stoper, libero… letio je terenom. Upravo je Jukić u sredini terena dobio borbu sa slavnim Del Solom. I to kako?! S dva je pogotka torpedirao Juventusovu mrežu i primaknuo plave polufinalu.

Popularni trener Stare Dame, Paragvajac Heriberto Herrera, kojega su, zbog usporedbe s karizmatičnim Heleniom Herrerom nazivali „HaHa Drugi“, nije se suviše zamarao sa sastavom. Zbog raznih razloga, mahom ozljeda, protiv Dinama su izostali čvrsti talijanski defenzivci Giancarlo Bercellino i Benito Sarti, vezist Sandro Salvadore i centarfor Virgilio de Paoli. U takvoj su križaljci Adolfo Gori i Gianfranco Leoncini zaigrali u sredini terena, a u ulozi organizatora igre De Sol i Brazilac Chinesinho, dok je Gianfranco Zigoni uskočio u vrh napada umjesto De Paolija.

I Dinamo je imao problema. Trener Zebec bio je nezadovoljan nastupom u prvenstvenoj utakmici protiv mostarskog Veleža četiri dana ranije. U Maksimiru je bilo skromnih 1:1, a Zebec se žalio na vidljivi nedostatak discipline. Mučila ga je i forma Rudija Belina, koji se nedugo prije toga vratio s odsluženja vojnog roka.

Zbog ozljede je s utakmice u Torinu izostao Slaven Zambata pa je njegovu devetku uzeo Josip Gutzmirtl, a kapetansku vrpcu vratar Zlatko Škorić. Štoviše, trener Branko Zebec morao je prilično „zarotirati“ sastav. Nije bilo ni Branka Gračanina, Filipa Blaškovića, dok Mirko Braun nije uspijevao uhvatiti formu nakon ozljede… U takvom je „rasporedu figura“ Zebec posve promiješao sastav. Rudi Belin se s uloge defenzivca u veznome redu „spustio“ u ulogu libera pomaknuvši Mladena Ramljaka na stopersko mjesto. U Belinove je kopačke u ulozi korektora veznog reda uskočio Zlatko Mesić. Bekovi su bili Rudi Cvek i Marijan Brnčić, na krilima Marijan Novak i Krasnodar Rora, dok su iza ofenzivno postavljenoga Gutzmirtla ordinirali Jukić i Stjepan Lamza.

Bio je to „koktel“ za kojega Talijani nisu imali rješenje. Ni u Torinu niti u Zagrebu!

– Bojim se da Dinamo ne hipnotizira moje dečke. Zagrebački nogometaši igraju nešto slično Setubalu kojeg smo prije eliminirali. Tehničkom igrom umrtvljuju i žustrinu i snagu, brzinu i temperament naše momčadi. A Juve je još k tome poznat kao momčad koja se brzo zadovolji jednim golom – govorio je Herrera prije utakmice.

Doduše, grčkom su Arisu na otvaranju natjecanja zabili sedam golova u dvjema utakmicama, Vitoriji pet, Dundee Unitedu tri. Kako bi tek izgledali da nisu zadovoljni s jednim…

U dvoboju u Torinu domaći su poveli na otvaranju utakmice, već u 4. minuti, preko Gianfranca Zigonija. Cvek je pogriješio pokušavajući izbiti loptu, ščepao ju je Zigoni i iskoristio priliku za rano vodstvo.

„Tek se nakon toga gola razvila po Talijane neugodna lepeza plave igre i najednom su kopačke domaćina pogađale u prazno, lopta im je za milimetar izmicala uvijek kad su mislili da je njihov plijen, otkrivudala je poslušno u smjeru kamo su je dirigirali smireni, pribrani i matematički precizni Dinamovi igrači“, pisali su tada zagrebački novinari.

Zebecova je zamisao bila da kratkim dodavanjima uz brze poteze i vješto manevriranje paralizira Juventusovu igru, neutralizira prve zvijezde Del Sola i Chinesinha. Za Brazilca je bio zadužen „čovjek zadatka“, Mesić.

Samo devet minuta nakon vodstva Hrvoje Jukić spretnom je reakcijom završio Dinamov napad i preciznim udarcem svladao Anzolina za 1:1. Dinamo je nakon toga dominirao, činilo se da je Comunale zapravo Maksimir, ali unatoč kontroli igre i napetosti u Juventusovu kaznenom prostoru, bilo je pomalo vatre i pred Dinamovim vratima. Štoviše, dvaput je vratnica zaustavljala Torineze… Ali, prilike je ipak starao Dinamo, do te mjere da je iz gledališta odjekivao pljesak zagrebačkim nogometašima.

Jukić je u 69. minuti iznenadio Anzolina udarcem s više od 20 metara. Svi su mislili da će proigrati nekog od suigrača, ali on se, na iznenađenje talijanske obrane, opredijelio za udarac i tako prevario vratara.

Domaći su ipak izjednačili i izborili remi. Gino Stacchini lansirao je „projektil“ s 20 metara, a lopta se od stative odbila u mrežu.

– Šteta što smo ispustili Juventus iz šaka… – procijedio je tada Rudi Belin. Ali, nema veze… Zato je u uzvratu bilo još slađe.

Talijanski su novinari pisali: “Ako Dinamo i u uzvratu zaigra kao u prvoj utakmici, Juventus nema što tražiti.”

Dinamo nije zaigrao kao u prvoj utakmici. Zaigrao je i – bolje.