KUP VELESAJAMSKIH GRADOVA

Maksimir 23. studenoga 1966
1 Dinamo
vs
0 AC Milan
1 : 0
Maksimir, 23. studenoga 1966
Maksimir,
23. studenoga 1966

Strijelci

Postave

Škorić

Škorić

Cvek

Cvek

Braun

Braun

Mesić

Mesić

Jukić

Jukić

Blašković

Blašković

Novak

Novak

Gračanin

Gračanin

Zambata

Zambata

Gutzmirtl

Gutzmirtl

Rora

Rora

Barluzzi

Barluzzi

Schnellinger

Schnellinger

Madde

Madde

Baveni

Baveni

Bacchetta

Bacchetta

Rivera

Rivera

Santin

Santin

Fortunato

Fortunato

Mora

Mora

Amarildo

Amarildo

Sormani

Sormani

Stadion Maksimir
Vrijeme Mjestimično oblačno
Broj posjetitelja 20 000
Sudac Sep

Bravo Dinamo, tako se igra – još je na travnjaku govorio slavni Gianni Rivera dok je ispruženom rukom koračao prema Dinamovim igračima čestitajući im na velikoj pobjedi.

Samo nekoliko sekundi ranije sudac je označio završetak utakmice čiji je rezultat odjeknuo širom Europe. Dinamo je te večeri, 23. studenoga 1966. godine, pobijedio Milan 1:0. I to Milan kojeg su svjetski mediji tretirali jednim od top 10 svjetskih klubova. Uostalom, „rossoneri“ su samo dvije godine ranije osvojili naslov europskoga prvaka…

Maksimirska je pobjeda, zapravo, bila svojevrsna „najava“ blistavoga proljeća kojim su plavi zaključili sezonu i lansirali se u europsku nogometnu elitu osvojivši Kup velesajamskih gradova, natjecanje koje je kasnije preraslo u Kup Uefe, odnosno današnju Europa ligu. Dvoboj protiv Milana bio je, međutim, na „drugom kolosijeku“, ne u Kupu velesajamskih gradova, već u Srednjeeuropskom kupu poznatom i pod skraćenim nazivom Mitropa kup. Nakon maksimirskih 1:0, plavi su u uzvratu na San Siru odigrali bez pogodaka i prošli dalje.

Plavi su paralelno igrali u oba ova europska natjecanja, a i sam je proslavljeni trener plavih, Branko Zebec, tada isticao:

 Moramo se prilagoditi novom dobu. Igramo na četiri fronta. Dobro pripremljena momčad mora podnijeti pun teret pa i takav kao što je 31 utakmica odigrana ove polusezone.

Milanezi su, pak, u Maksimir stigli samo tri dana nakon velikoga derbija protiv Intera koji ih je u nedjeljnom prvenstvenom okršaju pobijedio 1:0. S istim su rezultatom, dakle, pokleknuli i tri dana kasnije u Zagrebu. Pobjedonosni je pogodak postigao popularni „plavi devet“, Slaven Zambata, u 55. minuti. I sam je Milanov vratar Dario Barluzzi provukao:

– Protiv Dinama sam imao puno posla i vjerujem da sam ga dobro obavio, a za primljeni pogodak nisam kriv. Bio je to majstorski potez suparničkog napadača.

A, kakva li je tek „majstorski napadački ešalon“ stajao nasuprot Dinamu! Gianni Rivera ikona je Milana i talijanske reprezentacije, po mnogima ponajbolji igrač u povijesti kluba. Za milaneze je igrao 19 godina. Brazilac Amarildo četiri je godine ranije bio zvijezda Svjetskog prvenstva u Čileu, istoga onog na kojem je maksimirski napadač Dražan Jerković bio prvi strijelac! Štoviše, i te su se zagrebačke večeri ponovno susreli: Amarildo u ulozi Milanova napadača, a Jerković na mjestu tehničkoga referenta, asistenta trenera Zebeca.

– Već dugo nisam igrao protiv tako dobre obrane. Zagrebačka momčad djeluje kao uštiman stroj koji jednakim tempom radi svih 90 minuta. Naša se snaga bazira na tehničkom znanju i kondiciji. Ali, moram reći da su nam igrači Dinama parirali u tehnici, a u kondiciji su nas čak i nadmašili – istaknuo je Amarildo, koji je, doduše, krivac zbog čega je izvan stroja ostao maksimirski branič Filip Blašković.

Ozlijedio se upravo u klinču s Amarildom pa je morao propustiti uzvrat u Milanu. Snagu „rossonera“ osebujnim je opisom dočarao popularni maksimirski branič Branko Gračanin, koji je uoči dvoboja dovitljivo dobacio:

– Za Milan igraju Rivera, Sormani, Amarildo… Morao bih kupiti pušku da zaustavim navalu koja vrijedi više nego cijela jugoslavenska liga zajedno!

Nije „zvonila“ samo navala. Obranom je dirigirao jedan od ponajboljih braniča svijeta, Nijemac Karl-Heinz Schnellinger, koji je samo četiri mjeseca ranije blistao na Svjetskom prvenstvu zaigravši u mitskom finalu SR Njemačke i domaćina Engleske. Otočani su pobijedili 4:2 u dvoboju oko kojega su i danas žive rasprave je li lopta, nakon udarca Geoffa Hursta prešla gol-crtu. Bio je to pogodak za 3:2…

Kako god, i sam je Schnellinger nakon okršaja s Dinamom provukao:

– Ove godine ne natječemo se više ni u jednom velikom kupu pa smo u nastupe za Mitropa kup polagali velike nade. U tom smo smislu i prilagodili naše pripreme. Ali, Dinamo je ugasio sve naše nade. Zasluženo je pobijedio jer je pokazao više od nas.

Zanimljivo je govorio i Milanov trener Arturo Silvestri:

– Ljutit sam što su naši igrači propustili priliku da se ove godine afirmiramo u Mitropa kupu. No, kao čovjek koji voli moderan i borben nogomet, moram čestitati momčadi koja me zadivila. Čudim se njihovom, domaćem tisku koji tako blijedo piše o svojim, zagrebačkim nogometnim majstorima. Prema onome što sam ranije čitao o Dinamu, imao sam sasvim drukčiju predodžbu o njemu.

Talijanski su mediji, s druge strane, proglasili Zlatka Škorića novim Bearom, igrače Dinama otkrićem, a milaneze bespomoćnim pred Zebecovom taktikom. Ipak, najljepšu je poruku plavima poslao znameniti Rivera:

– Zagrepčani su nam dali lekciju na San Siru, stadionu na kojem smo pobjeđivali najveće momčadi svijeta. Dinamo je znatno napredovao i promovirao se u elitu europskoga nogometa.

Sljedeća utakmica

Stadion u Dunfermlineu 26. listopada 1966
4 Dunfermline
vs
2 Dinamo
4 : 2
Stadion u Dunfermlineu, 26. listopada 1966