1966.Listopad

Sretni novčić

– Izvolite da vas vidim, jeste li vi profesionalci? – grmio je Zebec prije utakmice protiv Sutjeske početkom mjeseca. Rezultat je glasio 5:0, bila je to rekordan pobjeda zagrebačkih Plavih u Nikšiću.

I, bila je to samo inicijalna faza. Jer, slijedio je uzvratni dvoboj protiv Spartaka iz Brna i juriš Dinama na tri gola razlike s obzirom da je prva utakmica u Brnu završila 0:2. Dan nakon utakmice naslov u Sportskim Novostima glasio je „Dinamo ide dalje!“ Naime, Plavi su slavili na neobičan način. Nakon 2:0 u regularnom dijelu igrali su se produžeci 2×15 minuta. U prvom produžetku Kiš je promašio jedanaesterac. Nakon toga se prema pravilima izvlačio ždrijeb. „Dinamo je bio bolje sreće u ždrijebu“, pisalo je u SN.

Legenda kaže da je Dinamov kapetan Slaven Zambata, čim je sudac bacio novčić u zrak, viknuo: – Skačite, dobili smo! Legenda također kaže da nitko nije vidio na koju je stranu pao novčić. – Prije utakmice, na centru, birali smo strane. A kako mi je klađenje u krvi, kad se baca novčić, uvijek odaberem – glavu. Prvi put sam taj dan odabrao pismo i izgubio. Nije važno, rekao sam, svejedno je na koju ćemo stranu. Dolaze produžeci, ponovo se baca novčić, kažem – nije važno i opet odaberem pismo! I opet izgubim! No, dolazi ‘stani-pani’, odlučuje se tko će u drugo kolo. Napetost je velika, kroz glavu mi prolazi – što odabrati? I opet – pismo. Baca se novčić, ali je ‘zapeo u blatu’. Došlo je do gužve, sudac uzima novčić i odlazi na atletsku stazu. Okružili smo suca, on baca, mi vičemo ‘pismo, pismo je palo’, počinje opće veselje… – rekao je jednom Zambata za Jutarnji List.

Dinamov non-stop je nastavljen četiri dana kasnije kad je Željezničar otišao iz Maksimira neporažen. Nastavila se serija Dinama bez pobjede u Maksimiru, ni nakon petog sata igre u prvenstvu nisu zabilježili pobjedu.

Dok se Zambata upisao u strijelce za reprezentaciju Jugoslavije u Izraelu (3:1), ostatak momčadi Dinama igrao je kup susret protiv Moslavine koji je završio s visokih 11:0. Slijedilo je teško gostovanje protiv beogradskog Partizana, i to bez Lamze. Naime, nije se pojavio na posljednjem treningu prije utakmice. Reakcija na njegovo kršenje discipline, iako je javio da je bolestan i da leži kod kuće, uslijedila je vrlo brzo – njegovo je ime brisano s liste putnika za Beograd. Na put s momčadi je krenuo i Dražan Jerković, legendarni centarfor kluba koji je postao ‘tehniko’ i Zebecov pomoćnik. Na kraju, Dinamo je osvojio bod na teškom gostovanju.

Tjedan dana kasnije, slijedio je još jedan derbi. Ovog puta na Maksimiru, dolazio je Hajduk. Iako je imao povišenu temperaturu i četiri dana bio bolestan, Zebec je vodio i diktirao tempo treninga. U to vrijeme na trening je došao i Lamza, a SN je pisalo: „Svukao se, pokušao razgibati ali učinilo mu se sve to preteškim pa se vratio kući. Odgovarat će pred disciplinskom komisijom kluba zašto ne ulaže svu energiju što je može dati.“

Momčad je bila u karanteni, tradicionalno u idealnom kutku dvorca Brezovica. Ali, spektakl derbija završio je bez pobjednika. Dinamo i hajduk remizirali su u veličanstvenom dekoru maksimirskog stadiona. „Štimung u gledalištu, međutim, daleko je nadmašio ono što se vidjelo na terenu. Bilo je doduše, dosta uzbuđenja, obrata, akcija, a igra kao što je to uobičajeno za derbi nije bila na nivou očekivanja“, pisalo je u izvještaju utakmice.

Do kraja mjeseca na rasporedu su bile još dvije utakmice. Prvo put u Škotsku i drugo kolo Kupa velesajamskih gradova. Dinamo je specijalnim zrakoplovom JAT-a odletio za Edinbrough na prvu utakmicu protiv škotske momčadi Dunfermlinea, a među putnicima nije se pojavio rezervni golman Mrgan. Tako je Dinamo u Škotsku otputovao samo s jednim golmanom. Iako je Dinamo vodio s 2:1 na poluvremenu, nakon zaista dramatske borbe izgubio je sa 4:2. „Ponovno se potvrdilo da Dinamova mlada momčad još ne može izdržati psihički teret“, javljale su Sportske Novosti. Nakon susreta oglasio se i trener Zebec riječima: – U Dunfermlineu sam bio zadovoljan igrom momčadi, osim u finišu. Ali to je mladost koja još nije dovoljno rutinirana da istim stilom izdrži svih 90 minuta.

U drugoj utakmici, posljednjoj u listopadu, Modri su izgubili u Ljubljani od Olimpije i tako ponovno u negativnom tonu završili mjesec dana non-stop tempa. Dovelo je to do kritika u novinama, tako je Dr. Jerko Šimić u članku napisao: „Sadašnji Dinamo je jedna od najmekših momčadi u cijeloj zemlji. Daleko od onih igara jednostavne koncepcije i svog borbenog stila. Također, Lamza svojim tehničkim svojstvima ravan je najboljim igračima europske vrijednosti, a isto tako po pokretljivosti i čvrstini. Ali, ono što Lamza redovno daje na igralištu (izuzevši 3-4 upravo njegove velike utakmice) često nije vrijedno ni jednog igrača zonskog ranga. Lamza rijetko kad postiže pogodak, iako bi mogao biti klasni strijelac. Nijedan trener još dosad nije uspio napraviti od Lamze ono što on po svojoj velikoj tehničkoj i borbenoj vrijednosti u sebi krije.“

Utakmice

Dunfermline - Dinamo 4 : 2
Stadion u Dunfermlineu , 26. listopada 1966