Očekivao je Dinamo i u rujnu težak raspored s četiri gostovanja i tek jednom domaćom utakmicom. Pred odlazak u Skoplje na prvenstveni sraz s Vardarom na posljednjem treningu Zebec je preciznošću filmske kamera s petoricom obrambenih igrača odradio sve kritične situacije s utakmice protiv Mađarske. Posljednji neuspjesi natjerali su momčad da razmotri razloge slabijih rezultata i u međusobnim razgovorima igrači su priznali da moraju pružiti maksimum trenutnih mogućnosti.
U Skoplju je plava tradicija bila jača od dva uzastopna poraza. Dinamo je slavio s 1:0, golom iz kaznenog udarca i uz isključenje Lamze koji je uvrijedio pomoćnog suca te poslan u svlačionicu. Ključ utakmice bila je obrana, koja je nosila čitav teret na leđima predvođena nesavladivim Škorićem te Brnčićem i Ramljakom.
Poslije povratka iz Skoplja na Dinamovim treninzima bilo je mnogo vedrije i veselije. Kao čarobnim štapićem otklonjen je pesimizam i teška atmosfera, koja se nagomilala poslije poraza od Vojvodine.
Brzo se momčadi priključio Hrvoje Jukić, rutinirani i svestrani igrač puno je pomogao u konsolidaciji plave momčadi. – Odavno sam želio jednu tako ozbiljnu sredinu u kojoj se radi savjesno. Ovdje u Dinamu uvjeti za rad su daleko bolji od onih koje sam imamo u dosadašnjoj karijeri – izjavio je rođeni Splićanin po dolasku.
I stručni stožer dobio je novi sastav: Jure Naglić, predsjednik, Ivo Viljetić, tajnik i članovi: Branko Zebec, trener prve momčadi, Vladimir Zajec druge, te Branko Kralj, Danko Balenović, Đuka Prelog, Vilim Prmpotić, Franjo Wölfl i liječnik Gordan Janković.
Uslijedila je repriza Skoplja. Zambata je odlučio utakmicu u Mostaru i donio nova dva boda Dinamu. Ipak nije prošlo bez kritika javnosti, koja je percipirala kako je Dinamo odnio bodove zahvaljujući bunkeru. To je razljutilo trenera Zebeca koji je gorčinom izjavio: – Ako netko ne prati zbivanja, pa mu nije jasno ni danas, nekoliko debelih godina nakon što je umro bunker, što znači moderno organizirati igru, onda neka govori i piše o bunkeru. Mislim da se naivnom igrom ne može ništa napraviti. Kakav je to bunker kad naš bek ima priliku da da gol!
Sredinom mjeseca započeo je i završni dio nacionalnog kupa Jugoslavije na području Hrvatske. Tada se Kup odvijao u okvirima zona te su se pobjednici tih zona plasirali u osminu finala. U 1. kolu zagrebačke zone nastupio je Dinamo II koji je izgubio u Karlovcu. Da je druga momčad Plavih prošla, igrala bi protiv prve momčadi, jer Dinamo je u četvrtfinalu igrao upravo protiv Karlovca. Teško izborena pobjeda u Karlovcu bila je početak Dinamovog osmodnevnog non-stop tempa (tri uzastopna ispita) koji će krasiti čitavu 1966/67 sezonu.
Već tri dana kasnije, 25. rujna, Dinamo je opet odigrao slabo, ponovio toplo-hladnu formu s amplitudama u prvim mjesecima pod vodstvom Zebeca. Protiv novog prvoligaša Čelika na Maksimiru izboren je tek bod (2:2).
28. rujna nakon puta u Brno autobusom preko Beča, Dinamo je otvorio sezonu Kupa velesajamskih gradova gostovanjem kod Spartaka. Uslijedio je 2:0 poraz, dva jeftino primljena gola. „Osim Rudija Cveka svi drugi igrači nisu pružili ni onaj osnovni minimum. Lamza je samo povremeno zablistao ponekim potezom, Zambata ponekim bijegom i to je bilo sve što se od Dinama vidjelo“, pisale su Sportske Novosti, uz napomenu: „Čitava je momčad zakazala. Igralo se statički, sporo. Plavi nisu uspjeli takoreći ni jednu akciju točno odigrati.“
