KUP VELESAJAMSKIH GRADOVA

Maksimir 14. lipnja 1967
4 Dinamo
vs
0 Eintracht Frankfurt
4 : 0
Maksimir, 14. lipnja 1967
Maksimir,
14. lipnja 1967

Strijelci

Postave

Škorić

Škorić

Blašković

Blašković

Brnčić

Brnčić

Mesić

Mesić

Belin

Belin

Ramljak

Ramljak

Novak

Novak

Gutzmirtl

Gutzmirtl

Zambata

Zambata

Lamza

Lamza

Rora

Rora

Kunter

Kunter

Jusufi

Jusufi

Lindner

Lindner

Schämer

Schämer

Friedrich

Friedrich

Sztani

Sztani

Huberts

Huberts

Grabowski

Grabowski

Bechtold

Bechtold

Solz

Solz

Lotz

Lotz

Stadion Maksimir
Vrijeme Sunčano
Broj posjetitelja 35.000
Sudac Gyula Gere (Mađarska)

Teško je reći što je toga ljetnog maksimirskog dana najviše razveselilo Dinamove kibice: povijesni rezultatski preokret protiv drugoplasirane momčadi Bundeslige, sunčano vrijeme uz „pljusak, munje i gromove“ u kaznenom prostoru Eintrachta, taktika neponovljivog trenera Branka Zebeca, huk s tribina i furiozni naleti kojima su plavi pogocima Slavena Zambate i Marijana Novaka nakon centaršuteva Krasnodara Rore već nakon 15-ak minuta igre vodili 2:0, slalomi Stjepana Lamze i vrtuljak u kojeg je uhvatio zbunjene njemačke braniče pa potom na ramenima iznesen s travnjaka, gol Josipa Gutzmirtla u završnici za erupciju oduševljenja i ulazak u produžetak, pogodak Rudija Belina iz jedanaesterca za 4:0 i potpuni preokret, velika obrana Zlatka Škorića kojom je na samome izmaku utakmice uz nagli muk publike ipak zaustavio snažan udarac Fahrudina Jusufija… Sve je to tek djelić „spielbergovskoga“ sadržaja, utakmice pune velikih obrata, uzbuđenja, neizvjesnosti, napetosti do samoga kraja. Ovoga je četvrtka, 14. lipnja, prošlo točno pola stoljeća od povijesnoga preokreta, veličanstvene Dinamove pobjede protiv Eintrachta sa 4:0 u Maksimiru u uzvratu polufinala Kupa velesajamskih gradova!

U prvom su dvoboju Nijemci pobijedili s uvjerljivih 3:0 iako su im Zagrepčani i ondje znali zaljuljati obranu, uzdrmati i vratnicu… No, smiješak kojim su neki njemački igrači, po dolasku na uzvrat u Zagreb, reagirali na pitanje novinara o mogućem preokretu, dodatno je rasplamsao ionako snažan motiv plavih virtuoza. No, i u njemačkom je sastavu bilo onih staloženih, opreznih, onih koji znaju koliko je nogomet varljiv i kako se visoka prednost u hipu može istopiti. Tadašnji jugoslavenski reprezentativac, nekad sjajni Partizanov bek Jusufi, oprezno je provukao:

– Dinamo će pobijediti Eintracht u kojem igram. Umorni smo, a osim toga, Dinamo je bolja momčad.

Zasigurno pod pojmom „pobijediti“ nije mislio baš na gol-razliku kojom bi Dinamo i izbacio Nijemce. Kako god, čelnici kluba iz Frankfurta upravo su zbog spomenutoga umora inzistirali na promjeni prvotno određenoga termina prve utakmice sa 24. svibnja na 7. lipnja i time dobili više vremena za odmor.

No, nije samo Jusufi upozoravao na probleme koji su vrebali njegovu momčad u Maksimiru. Sličnu je retoriku predstavio i nekad proslavljeni Dinamov branič Ivica Horvat, koji je u tom trenutku bio član Eintrachtova stručnog stožera, desna ruka glavnog trenera Eleka Schwartza.

– Nije još gotovo, ne zaboravite da Eintracht u gostima olako prima golove – govorio je Horvat.

Paradoks je da je upravo Horvat nekoliko mjeseci kasnije zapravo – slavio poraz svojega Eintrachta i prolaz plavih u finale! I to iz jednostavnoga razloga što je tijekom ljeta Horvat – uskočio u pobjednički vlak. Finalne utakmice protiv Leeds Uniteda igrane su krajem kolovoza i početkom rujna, a kako je maksimirski trener Zebec tijekom ljeta napustio klub zbog neslaganja s upravom, na njegovo je mjesto preselio upravo Horvat.

Kako god, Nijemcima je tešku večer u Zagrebu najavio Zlatko Mesić još u devetoj minuti „bombom“ sa 25 metara kojom je stresao spoj prečke i stative. U furioznom naletu, u razmaku od minutu i pol, Dinamo je engleskim stilom, u dvjema gotovo identičnim akcijama dvaput proparao mrežu. Rora je u 14. minuti, nakon proigravanja s Gutzmirtlom, centrirao Zambati koji je glavom pogodio za 1:0, da bi odmah potom novi Rorin centaršut dočekao Novak i, također glavom – zabio za brzopoteznih 2:0. Stadion je proključao tri minute prije kraja kad je Gutzmirtl odlučio ostati u istom štosu kao kod prva dva pogotka pa je, umjesto udarca nogom, nisko nagnuo glavu, zabio za 3:0 i produžetak! A, cijelu je akciju režirao Lamza: driblinzima je razbacao njemačku obranu uz očaranu publiku koja je akciju pratila pljeskom i slavljeničkim smijehom. Gutzmirtlov je gol bio znak za ulazak u produžetak i gotovo je nevjerojatno koliko je Dinamo dominirao u odnosu na Nijemce, kojima su upravo kondicija, izdržljivost, dugotrajni visok ritam igre najveći forte.

Plave je u finale lansirao Belin pogotkom s bijele točke u 102. minuti. Lamza je već tko zna koji put u prašini ostavio suparnike, utrčao u kazneni prostor, gdje ga je srušio Dieter Lindner. Mađarski sudac Gyula Gere pokazao je na 11-erac. Lamza nije mogao gledati, okrenuo se i vratio prema centru, Filip Blašković sakrio lice u dlanove i čučnuo. Ali Belin je – zabio!  Kasnije je Rora propustio priliku za 5:0, ali malo je nedostajalo da Nijemci na kraju pokvare slavlje. U samoj je završnici Jusufi nadirao s boka, snažno tukao, a Škorić ipak ukrotio loptu.