Dinamo je u Mitropa kupu eliminirao Milan kojeg su svjetski mediji tog doba tretirali kao jedan od top 10 klubova svijeta. Rossoneri su dvije godine ranije osvojili naslov europskog prvaka te niz godina vodili bitku s milanskim Interom za primat u Serie A.

Plavi su prvo 23. studenog 1966. godine pobijedili Milan s 1:0 na Maksimiru. Pobjedonosni je pogodak postigao Slaven Zambata u 55. minuti, a  Sportske novosti ovako su ga opisale: – Na sredini terena sudac je dosudio indirekt protiv Milana zbog prigovora. Loptu je prihvatio Braun i dugim koracima zagrabio prema šesnaestercu gostiju. Na 25-30 metara od gola Barluzzija on je silovito pucao po zemlji. Golman Milana odbio je loptu do Zambate, koji je, iako čuvan od Schnellingera, prvi stigao do nje i iz blizine ju preko palog golmana ubacio u gol – 1:0.

Dinamo je po kišovitom vremenu, teškom i mokrom terenu, te ispred preko 20 tisuća gledatelja svladao Milan. – Već dugo nisam igrao protiv tako dobre obrane. Zagrebačka momčad djeluje kao uštiman stroj koji jednakim tempom radi svih 90 minuta. Naša se snaga bazira na tehničkom znanju i kondiciji. Ali, moram reći da su nam igrači Dinama parirali u tehnici, a u kondiciji su nas čak i nadmašili – istaknuo je Brazilac Amarildo, velika zvijezda 60-ih godina prošlog stoljeća.

Sedam dana kasnije, na San Siru, Dinamo je igrao uzvrat koji je trebao biti samo formalna ‘predaja’ plavih. Amarlido, Rivera, Rosato, Sormani, redom veliki napadači Milaneza predstavljena su u talijanskom tisku kao navala vrijedna četiri milijarde lira, nasuprot Dinamu koji su Talijani procijenili na samo četiri milijuna lira. Branko Gračanin jednom je izjavom dočarao reakciju na te medijske natpise prije utakmice, kad su ga trener Branko Zebec i tehniko Dražan Jerković zaustavili u namjeri da ‘kupi’ pušku kako bi zaustavio ‘četiri milijardi’ vrijednu navalu Milana.

Naposljetku je Dinamo na San Siru pružio igru dostojnu divljenja, odigrao 0:0 te eliminirao veliki Milan. Neprobojna obrana na čelu sa Škorićem, Cvekom i Ramljakom ili uporni napad u kome je Rora odigrao glavnu rolu, uvijek su bili na mjestu. Talijani su izgubili nerve i na kraju prošli i sretno jer Zambata i Gutzmirtl nisu iskoristili izgledne prilike. Dinamo je bio ispraćen sa San Sira aplauzima. Deset tisuća navijača Milana pljeskalo je plavima, koji tu tada igrali u bijelim dresovima, za veliku igru, znanje i požrtvovnost.

– Zagrepčani su nam dali lekciju na San Siru, stadionu na kojem smo pobjeđivali najveće momčadi svijeta. Dinamo je znatno napredovao i promovirao se u elitu europskoga nogometa – izjavio je nakon susreta znameniti Gianni Rivera, ikona Milana, talijanske reprezentacije i jedan od ponajboljih igrača u povijesti milanskog kluba.

Te večeri kad je Milan eliminiran Zebecova momčad po prvi puta primala je komplimente za komplimentima. Prvi milanski novinski izvještaj pod naslovom: „Laku noć Milan“ – proglasio je Škorića novim Bearom, igrače Dinama otkrićem, a Milaneze bespomoćnim zbog izvrsne taktike Zebeca.

Dinamo je postigao jedan od svojih najvećih uspjeha, ravan onima kad su bečki Rapid (6:1) i peštanski Ferencvaros (4:0) napuštali katastrofalno poraženi Maksimir ili kada je velikom igrom savladan Bayern (4:1) u Münchenu. Bila je to zapravo ‘najava’ blistave ere i nastavka povijesne sezone u kojoj su se Plavi upisali na europsku nogometnu kartu osvojivši Kup velesajamskih gradova, natjecanje koje je kasnije preraslo u Kup Uefe, odnosno današnju Europa ligu.

Ipak, dvoboj protiv Milana nije bio u sklopu KVG-a, već na „četvrtom kolosijeku“ kako je kazao tadašnji trener Plavih, Branko Zebec. Naime, Dinamo je uz prvenstvo Jugoslavije, Kup maršala Tita i Kup velesajamskih gradova, nastupao i u Srednjeeuropskom kupu poznatom i pod skraćenim nazivom Mitropa kup.

Na kraju, najveći kompliment Plavima dao je trener Milana, Silvestri: – Kao čovjek koji voli moderan i borben nogomet, moram čestitati ekipi koja me zadivila. Čudim se jugoslavenskoj štampi koja tako blijedo piše o zagrebačkim nogometnim majstorima. Prema onom što sam radnije čitao o Dinamu, imao sam sasvim drugačiju predodžbu o njemu. Na žalost, na vlastitoj smo koži morali osjetiti da Branko Zebec stvara veliku momčad!